naslovnagdje se nalazimo kontakt

Štefekova prekvalifikacija

Centar za kulturu
Klet
Kao mladi rudar, Štefek je nekoliko godina radio na raznim poslovima u rudnika. Sam je znao govoriti da je u početku bio "Katica za sve". Poznat kao veseljak, prijazan i nesebičan, bio je omiljen u rudarskom društvu, među znancima i poznanicima.

Kad su se pedesetih i šezdesetih godina u Pregradi gradile rudarske stambene zgrade namijenjene za rudarske stručnjake i drugo osoblje, Štefek se hvalio da je bio "konobar", kako je nazivao radnika koji je pomagao zidarima noseći im mort ili opeku.

Vrlo zainteresiran i okretan, uvijek se uključivao u akcije gdje se događalo nešto novo. Tako je za vrijeme akcije oko pronalaženja jačih izvora vode za potrebe rudnika i stanovnika Pregrade sudjelovao u ekipi jer je poznavao sve izvore ili, kako je on znao govoriti, zvirke.

Na početku radova na izgradnji vodovoda radio je na dopremi i postavljanju salonitnih cijevi za vodu. Cijevi su tovarene u rudarski kamion i dopremane u Pregradu. Kao i obično, on je sve komentirao na osobit, svoj način. Tako je pri utovaru i istovaru cijevi upozoravao ostale radnike: "Dečki, kak nema onih črnih gusnatih cevi, moramo paziti da nam ove ne pukneju. Vite kak zglediju, kak jajca od purice!"

Kad su radovi na vodovodu završili, Štefek je raspoređen na rad u jami. Radio je na jednom dobrom otkopnom radilištu. I zarada mu je bila dobra. Tada su rudari počeli podizati kredite za razne potrebe, pa tako i za uređenje svojih kuća i gospodarstva, jer je bilo malo "čistih" rudara, tj. onih koji su živjeli samo od rudarskih zarada. Tako je i Štefek uzeo kredit, kako on reče: "Da si malo pomognem!"

Godine su prolazile, a s njima se povećavao i Štefekov radni staž, ali još nije bio dovoljan za odlazak u rudarsku mirovinu.

Kako su rezerve ugljena bile pri kraju, na vrijeme su se vršile pripreme za plansku likvidaciju, odnosno zatvaranje rudnika. Zaposlenima se pomagalo da se doškoluju ili prekvalificiraju. Tako se i naš rudar Štefek našao u grupi rudara koji su se spremali za prekvalifikaciju. Tada je rekao: "Ja bi najrajše i dalje bil rudar, kak i jesam! Za štrikati v Trikotaži nisem sposoban. To ni za mene! Nisem ja za tekstilca, a niti v Dedalu ne bi znal delati s plehom il z drotom za ne lustere.

 

Tješio se da se na samom rudniku priprema pogon za proizvodnju proizvoda od plastike pa je tako i on uključen na tečaj za prekvalifikaciju za rad s plastikom.

Svakoga dana je s grupom rudara odlazio u Zagreb u OKI na stručno osposobljavanje. Tada se šalio: "Pri velikoj firmi smo, ne bumo bankrotirali!"

Plastika je za sve polaznike tečaja bila nepoznanica. U početku im je bilo vrlo teško. Mučili su se da svladaju osnovne pojmove: vrste plastike, način rada, proizvodne procese, propise i siguran način rada. Šaleći se, Štefek je ponekad rekao: "Več sem rekel da nisem tekstilec, a oni u upravi veliju da bumo postali plastični konfekcionari!"

Još bi k tome dodao: "Najbol.je bi bilo da sem še rudar. To še znam i mogu delati!" Zatim se nasmije i dopuni: "Ktemu še nekaj finoga pojesti, pa spiti!

Dok su se rudari u zagrebačkom OKI-ju stručno prekvalificirali, na rudniku su se uređivale prostorije za rad na proizvodnji plastičnih proizvoda.

Razgovarajući o budućem zanimanju, radnici su spominjali što će proizvoditi. Nabrajali su proizvode: plastične rukavice, vrećice, češljeve i drugo.

Štefek je postavljao pitanja: "Kak bu to zgledalo gda bumo mi s rudarskimi rukami proizvodili fine glatke rukavice?" Ali i to je brzo došlo. Dok je još tekla proizvodnja ugljena, rudari-plastičari su započeli sa

svojom proizvodnjom plastične konfekcije. Obilazeći ih, drugi rudari i ostalo osoblje su znatiželjno promatrali tu novu tehnologiju i proizvode, a oni koji su to radili, dojučerašnji rudari, sramežljivo su im pokazivala.

Doduše, u početku je ta proizvodnja išla teško. Bilo je dosta škarta, i to sve dok se proces proizvodnje nije uhodao i usavršio.

Proizvodnja ugljena se smanjivala, a proizvodnja plastičnih proizvoda rasla. Štefek je po običaju komentirao: "Za naše trsje i kleti trebamo puno posude. Zde bumo počeli proizvoditi pute, škafe, lakomice, trakture i druge posude. To bu dobro!" Štefeko predviđanje se ostvarilo. Rudnik je prestao s proizvodnjom ugljena, a uz njegovu pomoć, pod istim krovovima rudničkih hala, počela je proivzodnja plastičnih proizvoda - "Štefekov" OKIROTO, dok je u gradu izgrađeno dosta infrastrukturnih objekata i zamjenskih pogona umjesto rudarenja. Time se naš Štefek i njegovi rudari ponose.

Kao i obično, naš bivši rudar to je komentirao na svoj način: "Mislil sam v penziju prejti v gumenih škorjah, s rudarskim šljemom na glavi, karbitericom v ruki, benefi.ciranim radnim stažom i zmazanim rukama od ugljena. Zde bum moral dulje del.ati, v penziju bum šol s plastičnih rukavicah na rukah i s putom pod pazuhom!"

Otprilike tako su se i ispunila Štefekova predvidanja. Ipak je otišao u zasluženu mirovinu, ali bez karbiterice i gumenih škorji.

 

Centar za kulturu
Rudar
Tog sunčanog jesenskog jutra, berači su od devet sati brali u njegovom trsju. On je za berbu već ranije pripremio posude za grožđe i za mošt. Ispred kleti su bili jedan manji i jedan veliki plastični škaf u koje su berači istresali grožđe.

Stojeći povrh trsja, ispred stare kleti, Štefek je povremeno pogledavao na trsje i berače koji su marljivo brali i donosili plastične pute pune grožđa. Usput je pomagao istresati grožđe iz puta. Kad je unuk Martin donio svoju putu sa grožđem, Štefek ga je upitao: "Možeš nositi uz taj breg?"

Unuk mu je tada odgovorio da mu nije teško jer su plastične pute lagane, a on je ciodao: "Negdar su pute bile drvene i teške. Bile su teže neg grojzdje v njima. Zde su lagane i lahko se opereju." Zatim se okrene k plastičnim škafovima, pa opet nastavi: "A tek škafi! Kak je negdar bilo muke z njima dok se pripremiju za berbu. Kak su bili teški! Pa održavanje. Kolika je muka bila z njimi! Zde jedan čovek lahko zdigne najveći plastični škaf." Onda se nasmije pa doda: "Ak ga spretno primi."

Berba se nastavila po sunčanom vremenu, a do zalaska sunca je sve bilo pobrano. Na prostoru ispred kleti berači su sjedili i jeli zasluženu večeru. Zadovoljan berbom, Štefek je berače nudio "starinorn", te i sebi natoči. Kucnuvši se s prvim beračem do sebe, reče: "Fala Bogu kaj je berba gotova i kaj je bila dobra. Vama fala kaj ste mi pomogli. Zde mi je drago kaj sam pokle rudnika delal v OKIROTU tak da imam lepu posudu za berbu. Zde mi je puno lakše! U zdravlje, živeli i sretno!"

 

Povratak

Događanja

Kostelska Uskrsna pištola 2015 Proljeće u Pregradi

Uredovno vrijeme


Ured gradonačelnika ima uredovno vrijeme za primanje građana i građanki utorkom i to od 15 do 18 sati svakog 2. i 4. utorka u mjesecu (kad će raditi i jedan službenik), dok 1., 3. i 5. utorka u mjesecu ima uredovno vrijeme od 8 do 11 sati. Sastanak se može i ugovoriti na telefon 049/376-052.
Detaljnije...

Pretraživanje

Posjetitelji

Ukupno posjetitelja
813