Kostelska pištola

Običaj pucanja iz kubure

Uskrsno pucanje iz "pištole" pod Kostelom najdublje je vidljivim i nevidljivim nitima povezano uz vjerski život Župe sv. Mirka. Blagdan Uskrsa koji nam jezikom vjere govori o Kristovom uskrsnuću i neprekinutom trajanju Života, ne slučajno, pada u vrijeme oživljavanja sve prirode. To je vrijeme kad prestaje prividno mrtvilo i započinje novi život, a znake novoga života Kosteljanci radosno pozdravljaju pucanjem iz "pištola".

Župa sv. Mirka

Pozornica gdje se stoljećima odvija ovaj običaj starija je i od samog običaja jer su stari grad Kostel, a vjerojatno i prva župna crkva izgrađeni prije nego što je barut iz Kine, kao veliki izum, stigao do Evrope i ovih krajeva. Grad Kostel (lat. castellum - tvrđavica), izgrađen u 13. stoljeću, jedan je od najstarijih u ovom dijelu Hrvatske. Izgrađen je na sjevernom obronku Kunagore i imao je izrazito strateški značaj. Često je mijenjao vlasnike, a od znamenitijih spominju se grofovi Celjski, Jan Vitovec, Juraj Brandenburški i grofovi Keglevići. Župa sv. Emerika u Kostelu pod tim imenom spominje se prvi put 1334. g. u Statutima zagrebačkog Kaptola. Njena povijest usko je povezana uz povijest grada Kostela i njegove stanovnike, osobito uz grofove Kegleviće, koji su bili patroni ove župe. Uz dariašnju župnu crkvu. nalazimo i jednu stariju - Crkvu Trpećeg Krista, a u sastav Župe spada i Crkva sv. Stjepana i sv. Roka ("Sv. Štefan").
Tradicija današnjeg pucanje iz "pištola" povezuje se s pojavom grofova Keglevića u Kostelu. 1523. g. Juraj Brandenburški prodao je Petru Kegieviću od Bužina grad i posjed Kostel za 13,000 forinti i otad je on postao glavno sjedište velikaške obitelji Keglević za više stoljeća. Petar Keglević držao je u gradu posadu oboružanu "pištolama'' pomoću koje je nadzirao ceste koje vode u susjednu Štajersku.

Izrada kubura

Uz grofove Kegleviće vezana je i dogodovština koju je opisao Stjepan Belošević u svom Ljetopisu, a govori o Tomašu Kegleviću, i ponovo o "pištolama": "Tomaš Keglević, moćni grabežljivi vitez sa svojim vjernim podanicima bio je gotovo strah i trepet naročito njemačkim, štajerskim i korutanskim trgovcima. Zbog mnogih opetovanih po njemu izvedenih nasilja bje Tomaš na tužbu Nijemaca, Štajeraca i Korutanaca pozvan austrijskom caru Leopoldu I. ad audiendum verbum regium (na kraljevsko saslušanje). Opamećen tragičnim udesom koji zadesi dana 30. travnja 1670. g. hrvatskog bana Petra grofa Zrinskog i njegova svaka Krstu kneza Frankopana u Wiener-Neustadtu, zaputi se taj Tomaš sa stotinu i pedeset svojih odanih muževa na konjima iz Zagorja u Laxenburg kraj Beča, gdje je tada slučajno car Leopold I. boravio. Dojezdivši u Laxenburg sa svojimi do zubih naoružanim Ijudima siđe sa svog vranca i reče: "Deca, ja idem sad pred cara, nu ako se za dvije ure ne bi povratio, onda znadete što vam valja učiniti." Svi odgovoriše jednoglasno:"Razmemo". Tomaš se uputi u carski dvor te bude pušten u veliku dvoranu za primanje. U carskom gradu Laxenburgu nastala je prava panika, opazivši ovu stotinu i pedeset oboružanih Hrvata na čelu s poznatim vitezom Tomašem grofom Keglevićem, Ijudeskarom, a dvorska straža bila je neznatna. Nakon čekanja od nekoliko časova otvore se mala vrata, a u dvoranu uđe niski čovječuljak, car Leopold I. Opazivši tog deliju pred sobom, stane pred vratašca te mu prozbori doslovce:"Geh er und bessere er sich'' (Neka on ide i neka se popravi), okrene se žurno te zalupi vratašca, koja su odmah s unutarnje strane zaključana. Tomaš Keglević vrati se u dvorište pak reče svojim Ijudima: "Deca, sada ćemo se mirno vratiti kući." Tako se svrši taj "audiendum verbum regium".

Logo Kostelske pištole

Ovaj poziv na odgovornost je i u kasnijim vremenima motiv koji se u raznim varijantama ponavlja i prati "streljanje" jer svjetovne vlasti uvijek vide u tom običaju i neku prijetnju mada se puca po strogim običajnim pravilima koja poštuju svi streljači pa je opasnost od povreda vrlo mala. U starije doba i osobito kad su zabrane pucanja bile strože, "streljači" su sami pravili domaći barut, "prah", od mješavine čilske salitre, sumpora i ugljena od trsovog panja. "Pištolu" su oduvijek izrađivali "streljači" sami, točnije, oni vještiji među njima.
U zadnjih nekoliko godina "streljanje" se proširilo i na okolna mjesta; danas je u ovom dijelu Zagorja petnaestak streljačkih družina, ali pravo prvenstva i najveće zasluge za čuvanje i obranu običaja "streljanja" pripada "streljačima" kostelskoga kraja koji su danas udruženi u KLUB "KOSTELSKA PIŠTOLA".
Običajna pravila uz uskrsno pucanje iz "pištole" pod Kostelom

Pucanje iz kubure

NA VELIKU SUBOTU, popodne, sporadično se oglašujuju "streljači" koji "streljaju" kod svojih kuća i klijeti na okolnim brežuljcima. Organizirano se "strelja" navečer, kod Vazmenog bdijenja, uz Službu Riječi, Službu Svjetla, blagoslov uskrsne svijeće na novoblagoslovljenom ognju, uz blagoslov krsne vode i prvu uskrsnu svetu misu kad po tradiciji "streljače" i njihove "pištole" blagoslivlja župnik Župe sv. Mirka želeći im time sretno pucanje.
USKRSNO JUTRO takoder započinje oglašavanjem "pištola" s okolnih bregova s kojih zatim "streljači" u pratnji drugih članova obitelji silaze na uskrsnu misu zornicu, u pet sati, na koju ih zazivlje jutarnje zvono. Na zornici župnik blagoslivlje jelo. "Streljanje" odjekuje na putu do crkve, za vrijeme mise i u toku uskrsne procesije koja prolazi kroz redove "streljača" razmještenih u krug po širini i dužini crkvenog dvorišta.
VELIKA SVETA MISA u 11 sati protječe bez pucanja što joj inače općoj vrevi toga dana daje osobito svečan ton.
GLAVNO USKRSNO SLAVLJE za "streljače" je večernja misa večernjica, kad "streljači" pristižu u najvećem broju i iz udaljenijih krajeva i župa. Sveta misa, popraćena općom pucnjavom započinje u 16 sati.
BIJELA NEDJELJA rezervirano je vrijeme kad se obavezno ide k "Svetom Štefanu", tj. Crkvi sv. Stjepana i sv. Roka smještenoj na brijegu nasuprot grada Kostela. Ovdje uz mnoštvo vjernika i nezaobilaznih "streljača" završava uskrsno slavlje uz kostelsko uskrsno "streljanje".
U zadnjih nekoliko godina "streljanje" se proširilo, a time i produžilo do smotre streljačkih družina, koja se održava u 4. ili 5. mjesecu u raznim obližnjim mjestima, a poticaj za održavanje smotre takoder je djelo "KOSTELSKE PIŠTOLE".

Tekst: Boris Krizmanić

Povratak