Povijest

Ljudi s područja pregradske općine bili su sudionici mnogih povijesnih zbivanja. Radnici i seljaci ovog područja nisu se mirili sa životom kakvim su živjeli. Ta buntovnost očituje se i kroz postojanje mnogih povijesnih, kulturnih i drugih objekata na području općine. Općinu krasi dvorac Bežanec, dvorac Gorica, ruševine Kostelgrada, dvorac Dubrava, proštenište Vinagora, rodna kuća Janka Leskovara te crkva u Pregradi poznatija pod nazivom Zagorska katedrala.

Pregradski kraj je u srednjem vijeku pripadao kostelskom vlastelinstvu. Na sjevernim obroncima Kunagore još danas se naziru ostaci utvrde Kostel. Prvi pisani podaci za Kostel nalaze se u Statutima zagrebačkog Kaptola gdje se spominje župa sv. Emerika u Kostelu. Međutim, povijest vlastelinstava Kostel može se pratiti od dolaska grofova Celjskih, koji 1308. godine dobivaju od kralja Sigismunda, uz ostale posjede u hrvatskom zagorju i vlastelinstvo Kostel. Nakon smrti posljednjeg Celjskog 1456. godine Kostel dolazi u vlasništvo Ivana Vitovca. Kako su njegovi potomci prešli na stranu njemačkog cara Maksimilijana, tadašnji hrvatsko-ugarski vladar Matija Korvin oduzima sve posjede u Zagorju te ih daruje svom sinu Ivanišu Korvinu. Korvin dovodi neke ugarske loze u Zagorje te tako uvodi Ratkaje u posjed Velikog Tabora. Uskoro Kostel ponovo mijenja vlasnika, Ivaniševa udovica Beatrise Frankopan udaje se za kneza Jurja Brandeburškog koji je kratko vrijeme bio vlasnik Kostela. Zbog svoje rastrošnosti knez je morao prodati vlastelinstvo pa ga 1523. godine kupuje jajački ban Petar Keglević za 13.000 forinti.

Kostelgrad danas

Hrvatska plemenitaška obitelj Keglević od Bužina morala je pred turskom najezdom napustiti svoje posjede u Bosni u okolici Bihaća, da bi konačno našla svoje stalno prebivalište u Hrvatskom zagorju. Za Tomu (najvjerojatnije Petra) Keglevića vezana je zanimljiva priča o tome kako je naoružavao svoje podanike i sa svojom družinom postao strah i trepet štajerskim i njemačkim trgovcima koji su dolazili u ove krajeve. Zbog toga je bio pozvan caru na kraljevsko saslušanje u Laxenburg kraj Beča. Keglević je došao tamo sa svojom do zuba naoružanom družinom pa ga se i sam car prestrašio te ga nije ukorio već ga je otpustio uz riječi "neka se popravi".

Kako se mijenja način života, napuštaju se nepristupačni gradovi, burgovi, a u nizinskim dijelovima grade se novi dvorci, prilagođeni novom načinu življenja. Stoga krajem 17. st. Keglevići napuštaju utvrdu Kostel, sele u dolinu Pregrade gdje su sagradili dvorac i tu borave do kraja 19. st. kada zadnji Keglević prodaje imanje Antunu Kaučiću. U dolini Pregrade nastaju i drugi objekti profinjene arhitekture - dvor Dubrava i dvor Bežanec.

Akvarel nekadašnje crkve iz 1800. godine

Današnja Pregrada je zapravo jedna mlađa aglomeracija čiji se karakter urbanog centra, iako je povijesno iniciran još u srednjem vijeku, počeo formirati tek uspostavljanjem upravnog centra kotara krajem 19. st., ali se međutim prije nego formirao zaustavio. Sve do početka 19. st. ona je i nadalje zadržala seoski karakter. Tada su u okolini započeli počeci razvoja industrije, a posljedice toga su brojni industrijski pogoni. Dakle, od privrednih grana u samoj Pregradi, osim obrta i trgovine, nije osnovan ni jedan pogon sve do naših dana, što je ujedno i jedan od osnovnih uzroka migracije ovog najnapučenijeg kraja u zemlji u ostale krajeve. Pomicanje i dislociranje feudalnog centra sa sjevera na jug, povuklo je i razvoj Pregrade prema jugu. Proces urbanizacije počinje od 1857., kada je Pregrada postala centar kotara. Nekadašnji pregradski kotar obuhvaćao je današnje općine Pregrada, Desinić, Hum na Sutli, Vinagora, Krapinske Toplice. Dakle, nalazio se u krajnjem sjeverozapadnom dijelu Hrvatske i Hrvatskog zagorja, neposredno uz granicu prema Sloveniji. Tada nastaje više javnih objekata, a Pregrada se sve više razlikuje od seoskih naselja svog zaleđa. Tako nastaju objekti općine, kotara, pošte, suda, a kasnije se otvara i rudnik.

Trgovina je jedan od javnih servisa koji uz zanatstvo najbolje održava odnos centralnog naselja i okoline. Zbog slabih ekonomskih mogućnosti okolice, trgovina je bila slaba i pretežno se odnosila na predmete opće potrošnje. Pored trgovine u radnjama, trgovina se vršila i putem sajmova što se i danas prakticira, a sajmeni dan je ponedjeljak. Temeljni problemi pregradskoga kraja u 19. st. su prenaseljenost, pomanjkanje zemlje i mogućnosti zapošljavanja, prometna izoliranost i stalno iseljavanje, odnosno česti odlasci na seoske radove. Poznato je da su feudalni odnosi u Hrvatskoj ukinuti 1848., ali se to ukidanje odnosilo na urbane zemlje. Dakle, za šume, vinograde, pašnjake, itd. i dalje se morala davati radna naturalna ili novčana daća. Posebice je seljake pogađala vinska desetina ili gornica, koja je i dalje bila ubrzana. To ukidanje feudalnih odnosa ne ukida se odmah, već taj proces traje sve do kraja 19. st. Desetak godina nakon ukidanja kmetstva počinje segregacija (odvajanje) šuma i pašnjaka u joj su seljaci obično slabo prošli, jer su dobivali loše i udaljene šume. Sedamdesetih godina 19. st. počinje agrarna kriza u kojoj cijene seljačkog prihoda višestruko padaju. Istodobno se javljaju mnoge nepogode koje drastično smanjuju prihod. Sve to dovodi do bijede, čestih pojava gladi, a zatim iseljavanja, nemira i buna seljaka koji su smatrali da je bolje umrijeti nego umirati.

Ukidanjem kotara 1955., osnovana je općina Pregrada koja egzistira sve do 1962. kada je došlo do njenog pripajanja općini Krapina i u tom periodu zadržala je poseban značaj (npr. imala je općinski sud). Ovo zajedništvo trajalo je sve do 1978. kad Sabor RH Zakonom o izmjenama i dopunama zakona o područjima općina ponovo formira općinu Pregrada koja je obuhvaćala područja mjesnih zajednica Desinić, Hum na Sutli, Pregrada i Vinagora.

Zakonom o područjima županija, gradova i općina, koji je donio Zastupnički dom Sabora RH u siječnju 1997. godine Pregrada je dobila status Grada kao jedinica samouprave.