Slika: zgrada prve škole u Pregradi

Godine 1842. u Pregradi je podignuta prva zidana školska zgrada koja se sastojala od jedne učionice i stana za učitelja. Nastava je u njoj započela već sljedeće godine, a prvi učitelj na školi bio je mjesni orguljaš Mato Majer, samouk čovjek koji je ipak u tu svrhu 26. srpnja 1843. godine na zagrebačkoj preparandiji položio propisani ispit s "veoma dobrim uspjehom". Plaća mu je bila ustanovljena 180 for. srebra, a dobivao ju je od seoskih starješina. Uz njega, 64 popisana učenika obučavao je i kapelan Stjepan Mlinarić.

Ova školska zgrada bila je osim župnog stana i prva zidana kuća u Pregradi, ali se ne zna sa sigurnošću gdje se nalazila. Po kazivanju starih Pregračana to je zgrada starog doma zdravlja.

Na njoj je bio postavljen natpis:

"NaroDna VCIona Po. nastoIanIV gosp. IVrla HrIžanIĆa ŽVpnIka I IašprIšta. SkarbIV gosp. korars. sVDCa. TroškI farnIkah sazIDana."

Nažalost, zub vremena i brojne rekonstrukcije fasade uništile su taj natpis pa ni on ne može poslužiti za njeno prepoznavanje.

Da su Pregračani uvijek cijenili školstvo, opisuje i podatak po kojem su 4. 11. 1845. godine, upravo veseleći se školi, uz pucnjavu mužara i sveopće čašćenje, priredili veličanstvenu svečanost. Godine 1864. na školskoj zgradi je za drugog učitelja podignut kat, a već sljedeće godine je putem natječaja stalnom učiteljicom imenovana Ružica Bosnar. Dodijeljeno joj je 210 for. plaće, 30 for. u ime drva i besplatan stan. Od mješovite škole, škola je postala dječačka i djevojačka.

Učitelj Mato Majer umirovljen je 1868. godine s godišnjom mirovinom 200 for., a učiteljem škole (od 1. 11. 1868.) postao je Franjo Cvjetko s istom plaćom kao i Mato Majer. Iste godine oženio se učiteljicom Ružicom Bosnar, nakon čega su nastavili raditi kao učitelji dječacima i djevojčicama. Godišnja plaća povećala im se 1871. godine, njemu na 400 for.., a njoj na 300 for. i ostala ista sve do 1874. godine, do novog školskog zakona. Novi školski zakon zatekao je ovu pučku školu kao trorazrednu, dječačku i djevojačku školu sa dva učitelja. Istim zakonom, učitelju je kao orguljašu zajamčeno uz plaću još 120 for. mjesečno.

Međutim, valja naglasiti kako tragovi školstva sežu i mnogo dublje i dalje u povijest. Manje je poznato da se postojanje prve pučke škole u Pregradi spominje već 1792. godine, a koju je 1793. godine polazilo jedno jedino dijete. Takvo stanje bilo je i u ostalim dijelovima Hrvatske i Slavonije. Zbog toga su tadašnje vlasti izdale okružnicu u kojoj se upozoravaju mjesne vlasti: "....Gdje postoji narodna škola, imadeju se roditelji siliti i strožim sredstvima, da šalju svoju djecu na obuku. Na tajno znanje daje se nadzorniku, župnicima i mjesnim ravnateljima, da se to objavi puku, ali da zatvore jedno oko, gdje je previše pučanstva ili gdje seljaci, a osobito težaci i pastiri, ne bi htjeli dati svoje djece na učenje u čitanju i pisanju." (Cuvaj, A.: Građa za povijest školstva..., knj. I. str. 613, Zagreb, 1907.).

Ne polasku škole vjerojatno je doprinijela i velika glad koja je 1803. godine zabilježena u cijelom zagrebačkom okružju, a nakon kuge koja je 1795. godine vladala u našim krajevima. Upravo u to vrijeme, krajem 18. i početkom 19. stoljeća, počinje brži razvoj Pregrade. Staru župnu crkvu zamijenila je nova crkva, sagrađena 1818. godine velika poput katedrale. To je najveća i jedina takva crkva sagrađena u Hrvatskom zagorju.

Radi lakšeg smještaja u prostor i vrijeme, treba naglasiti da je Pregrada od početka 16. stoljeća pa sve do 1848. godine pripadala Varaždinskoj županiji koja je imala 4 sučije (prcessus indicum nobilium) uglavnom sa svrhom sakupljanja poreza. Teritorij sučije nije bio označen površinom, već pripadnošću izvjesnog kraja vlastelinstvu. Ponos na školstvo i svjesnost njegove važnosti u Pregradi dokumentirana je mnogim situacijama opisanim u spomenici škole. Npr. u veljači 1905. godine pregradska učiteljica Ruža Cvjetko proslavila je 40-tu godišnjicu svog neprekinutog i vrlo uspješnog rada na polju pučke prosvjete, 40 godina rada u Pregradi, u jednoj te istoj školskoj sobi. Zato su sretnoj slavljenici Pregračani iskazali svoje najveće poštovanje i svoju duboku zahvalnost:

"....Dne 17. veljače 1905. prirediše ovomjesni građani svojoj jubilarici krasnu bakljadu, u kojoj je učestvovalo preko petsto građana i ostalog puka, većinom bivših svečarevčinih učenika i učenica pod vodstvom mj. općin. načelnika g. Karla pl. Kunovića, g. Janka Glojnarića i Gustava Postružnika. Cijela povorka prošav mjestom dođe pred stan svečaričin, gdje bude pozdravljena po g. Karlu pl. Kunoviću vrlo shodnim govorom, kojeg su svi prisutni popratili gromkim poklikom - živila jubilarka - a glazba je odsvirala Lijepa naša domovina. Na to se svečarica svoj povorci lijepo zahvalila, poduljim i vrlo ganutljivim govorom, a poslije toga vrati se cijela povorka natrag praćena skladnom svirkom pod mnogobrojnim bakljama i lampionima. To bijaše prekrasan prizor, kakvog Pregrada nije prije doživjela."

Jednako svečano bilo je i dana 28. veljače 1909. godine pri blagoslovu i preseljenju u novu školsku zgradu (današnji muzej i knjižnica):

"...Sveti taj čin obavio je velečasni gospodin župnik i podarciđakon Franjo Madjerek uz asistenciju svojih kapelana g. Antuna Graheka i Matije Šturlića, uz prisutnost školske mladeži sa svojim učiteljstvom, uz prisutnost tisuće i više puka, koji je išao u procesiji iz župne crkve do nove školske zgrade. Cijelu tu povorku dočekao je u okićenoj školskoj zgradi naš obljubljeni općinski načelnik g. Dragutin pl. Kunović s mjesnom inteligencijom. Poslije obavljenog svetog čina, oslovio je velečasni g. župnik lijepim i poučnim govorom najprije školsku mladež, a potom i cijeli učiteljski zbor predočiv, kako je uzvišeno njegovo zvanje, pošto se je sam Bog naš i Spasitelj naš, tako rado nazivao učiteljem. Nakon svršene besjede zahvalio se govorniku ravnajući učitelj Franjo Cvjetko u ime školske mladeži i učiteljskog zbora, zatim općinski načelnik u ime građanstva. Na to je školska mladež ljupkim svojim glasovima zapjevala našu krasnu himnu na opće zadovoljstvo sviju prisutnih. I time bje zaključena ta lijepa svečanost. Dne 1. ožujka 1909. točno u osam sati rastala se je sva školska mladež sa svojim učiteljstvom suznih očiju sa starom svojom obljubljenom školom i krene u novu školu, gdje je dočeka mjesni općinski načelnik pl. Dragutin Kunović sa srdačnim usklikom - Dobro došli i bili sretni! - čim se je školska mladež smjestila u svoje razrede i pomolila svevišnjem Bogu, započe prva obuka u novom prosvjetnom domu. Prigodom polaska iz stare škole u novu bijaše vrlo ganutljiv prizor, kako su mnogi građani izašli iz svojih stanova te su diljem puta veselim usklicima klicali - Bilo sretno! Bog dao sreću i t d."